Adieu, Pina Bausch
Pina Bausch, Pina Ballerina. Nijedna druga plesačica na svijetu nije utjelovila ljepotu, glamur, emocije i pokret. Njezine oči, ramena, mišićav vrat, osmijeh, muški šešir, muške hlače, cigareta, tako su bili poznati: šutljivi, filigranski i zagonetni, samoljubivi, delikatni i ironični. Madonna i sfinga u isto vrijeme. Rođena u Solingenu, revolucionirala je faze svijeta iz susjednog grada Wuppertala.
Sve što radim činim kao plesačica.
"Sve što radim, radim kao plesačica, sve, sve!", Rekao je Pina Bausch dvije godine prije svoje smrti. Počelo je kad je stidljiva kći gostioničara sanjala između nogu pod stolovima. Od četvrte godine mali je filipinski plesao kao svoje krstionično ime. Po završetku studija na Folkwang školi u Essenu i dvije godine studija modernog plesa u New Yorku, vratila se u Folkwang Ballet. Sa 33 godine postala je baletna redateljica i glavna koreografkinja u Wuppertalovim kazalištima. Jedna pokopava tutu i umiruće labudove u ponorima svoda. Skandalozni u svojim počecima. Jer, kao koreografinja, ne samo da je dopustila da ansambl pleše, nego i priča priče, svira, pjeva, vrišti i radi stvari koje nikada prije nisu viđene na pozornici. "Lažna, lažna, lažna - sve je u redu", promrmljao je hirovito newyorški baletni papa Clive Barnes. "Odnosi prema šizoidu", njemački kritičar potvrdio je 1974. godine. Kada su 1979. godine "arije" prerušene plesačice nilskog konja, muškarci u haljinama i žene s golim grudima napravile vodene bitke na pozornici, premijerna publika se pretvorila u huligane koji su vikali i vrištali mahnito se tuku. U Njemačkoj je bila prosvijetljena, pohvaljena u Francuskoj kao "Fée de Wuppertal".
S Pinom Bausch nije bilo krutih koreografija
"Bilo je i uvijek je sve u meni: kako mogu izraziti ono što osjećam?" Rekla je. Bez riječi. Jer u početku nije bila riječ, već osjećaj i pokret. Emocije.
Pina Bausch revolucionirala je kazališni svijet.
Za to je radikalno razbila tradicionalni ples i usredotočila se isključivo na govor tijela i slike tijela. Bojeći se riječi, rekla je, ali i iz poštovanja. Zato što se nije usudila staviti u riječi ono što ju je pokrenulo.
S Pinom Bausch nije bilo krutih koreografija. Njihovi početni materijali bili su ljudi i njihova tijela, koji u sebi nose tragove živog i neživog života.
Na gostujućim turnejama između Rima i Hong Konga, ona i njezin ansambl prikupljali su ritmove, slike i mirise. S pitanjima je pristupila temama. Ljubav i rodna borba, tuga, strah, djetinjstvo i okoliš. U malim scenama pustila je plesače da igraju ono što su osjećali. Utrčali su uz zidove ili se popeli na komad zida, skočili na 8000 klinčića, pedalirajući među divovskim kaktusima ili puzali kroz vodu kao u "Masurci Fogo". U "Café Müller" Pina Bausch plesala se kroz djetinjstvo. "Što ti ne činiš ništa da bi bila voljena", rekla je.
Nitko nije znao što želi s probama, sama to nije mogla reći. Na kraju je sve složila kao kolaž. Gotovi su joj komadi na premijernoj rijetkosti, humor koji su uvijek imali, naslove koje su dobili kasnije, a frenetični klicali publiku. "Puhamo", pisac Péter Esterházy jednom je nazvao ovu državu. Jer plesno kazalište Pine Bausch nije moralo biti shvaćeno, već se osjećalo.
Jednom su je pitali zašto nije migrirala u gradove koji su joj se udvarali širom svijeta. Odgovor plesačice: "Vjerujem u maštu, ako želim da sunce sja, onda ću ga pustiti, također u Wuppertalu."
Pina Bausch umrla je 30. lipnja 2009. - pet dana nakon dijagnoze raka, 18 dana nakon premijere svoje posljednje predstave u Wuppertal Opera House.
