Anja Silja: Gdje je počela karijera
Seglerheim u Kladowu 1959
Sjećanje počinje na vojnoj cesti. "Na lijevoj strani zelene trake bio je tramvaj", kaže Anja Silja. Sjedi na suvozačevom sjedalu i nastoji ne pokazati da usporava i ubrzava dok mi idemo preko Havelova mosta prema zapadu. "S ovim vlakom, moj djed i ja smo se uvijek vozili u operu." Bila je to ogromna avantura koja je trajala do kasno u noć. Od Groß Glienicke do centra grada bilo je daleko, pola svjetskog putovanja za djevojčicu iz Havellanda.
"Aida" bila je prva opera, Anja Silja još uvijek zna. Imala je devet godina, a godinu dana od njezine karijere. Ta je spektakularna, duga povijest, zamijenjena najdužom kazališnom karijerom opernog pjevača ikad.
Prošlo je 59 godina i Anja Silja se ne zaustavlja. "To sam naučila, zašto bih je ostavila dok još mogu?" Ona to može. Njezin je glas tijekom godina postao još ženstveniji. Guske koje dobivate dok slušate ostale su iste.
Na putu smo tamo gdje je sve počelo. Početkom kolovoza 1950. godine nalazio se u staroj jedriličarskoj kući u Berlin-Kladowu. Tamo, žustra šetnja od kuće djedova i baka, gdje je odrasla, Anja Silja je stajala na maloj pozornici kao desetogodišnjakinja i pjevala svoj prvi koncert, u bijeloj organza haljini, s lukom u kosi. "To je definitivno bilo pogrešno, moje petlje su uvijek bile u krivu", kaže ona. U to vrijeme nije imala pojma gdje će to voditi. "Nikad nisam bio ambiciozan, samo sam htio pjevati, to se oduševilo."
Na prvom velikom koncertu Anja Silja imala je jedanaest godina
Nikad nisam odlučio postati pjevač, bio sam samo jedan.
Imala je jedanaest godina na svom prvom velikom koncertu u Hamburger Musikhalle, arijama i klasičnim pjesmama preko tri i pol oktave. Bio je to osjećaj. Osam godina kasnije uletjela je u Bayreuth kao Senta u more. Manje od 20 godina, vitko, skandal. Bila je stara kao Wagnerova tragična holandska junakinja, nosila je mini-suknju - zatim širinu ruke iznad koljena - i vozila brze automobile. Tada je bio Wieland Wagner, unuk skladatelja, redatelj festivala, redatelj, koji je de facto napustio obitelj za mladog soprana. Zajednica na Green Hillu bila je fascinirana, šokirana i oduševljena.
U sjećanju Anje Silje, detalji se zamagljuju. "Sve je bilo toliko da je to bilo samo", pokušava ga opisati. "Ali što je to što sam propustio, nekako, kao da nisam bio tamo, to je šteta, naravno." Tijekom tih godina nije mnogo razmišljala. Samo se trgovalo. Nije ni čudo, s ograničenjem. Više od 30 produkcija u šest godina: Wagner Brünnhilde, Venus, Isolde, Strauss 'Elektra i Salome; Bergs Marie i Lulu. A između privatne drame Anja i Wieland. Pjevač i mentor. Muse i redatelj. Isolde i Tristan. Onda je Wieland iznenada bio mrtav, a zatim je Anji Silja imala 26 godina i mislila da je njezin život gotov.
Prije 60 godina, Anja Silja se prvi put pojavila na Berliner Wannsee, danas je svjetski poznata.
Skrećemo s Heerstraße na jug, na Gatow. "Na uglu je bio snack bar, pa ako mi je djed kupio kobasicu, to bi za mene bila najveća stvar", prisjeća se Anja Silja. "Autobus kojim smo morali ići s njim otišao je samo svaka dva sata, zauvijek smo stajali na stajalištima." Prolazimo pored stare vojne zračne luke, zgrade bijelih baraka u rangu. U pozadini asfalta, nakon rata, često je bila mala, slamnato obojena djevojka s mršavim koljenima koja su promatrala engleske vojne strojeve. Satima. "Za mene je to bio veliki svijet", kaže Anja Silja. Također je pjevala u susjednom klubu Rot-Weiss. Jedna velika stvar bila je to vrijeme kada se fino društvo tamo srelo. Bio je pljesak pjevajućem djetetu, topli obrok i plaća od nekoliko maraka.
Skoro smo tamo. "Tamo, na uglu" Starog Juga ", moj je djed kupio sladoled kad sam bio gladan poda", kaže Anja Silja dok vozi. "Od tada znam da tada moraš jesti sladoled." Često joj to znanje nije trebalo. Rijetko je bolesna. Vjerojatno zato što se ne mazi, kaže. Čak i sada pjevač izlazi iz automobila unatoč hladnoći bez šala. Led lebdi na Wannseeu, patke se balansiraju preko žita. Stavovi operne zvijezde, kao što su bijeli šalovi oko usta i slatkiša s nosom ili grlom, stranci su Anji Silji. "Nikada ne moram pjevati", kaže ona. "Idem, mijenjam se i pjevam."
Ona to čini koliko god može. "Nikad nisam odlučila postati pjevačica, bila sam samo jedna", kaže ona.Kad je imala šest godina, njezin djed, portretista, pjevač amatera i Wagnerian, počeo je podučavati pjevanje. Svaki dan pola sata. "Tek kad sam napunila 22 godine - nedvojbeno najtemeljniji vokalni trening na svijetu, to je vjerojatno razlog zašto još pjevam", kaže Anja Silja. Prva je godina išla u školu, a onda nikad više. "Moj djed je mislio da neću ići tamo." Škola, kaže Aders van Rejn, oduzima joj unuku njezine laži, čineći je u skladu s normom. Tako ju je naučio svemu što je trebalo znati: aritmetika, čitanje, pisanje, povijest, grčka mitologija. I naravno Wagnera.
Anja Silja zapamtila je Wagnera rano
Na ovoj pozornici Anja Silja pjevala je "Frühlingsstimmenwalzer" Johanna Straußa kao djevojčicu.
Do svoje desete godine Anja Silja mogla je zapamtiti sve Wagnerove uloge, ne samo žene. Sve to zvuči poput vježbe i prisile, ali to nije bilo tako, uvjerava Anja Silja. "Imao sam divno djetinjstvo, vrlo slobodno i bez ograničenja, sve sam mogao, bilo mi je dopušteno da radim sve, pa čak i kad su koncerti počeli kasnije, to mi se svidjelo, bilo je uzbudljivo, i uvijek sam bio važan zar ne? " Zabrinuti kritičari shvatili su da će joj uništiti glas, sve teške igre i tako rano. "Nažalost, već su mrtvi, pa im ne mogu dokazati koliko su bili u krivu", kaže Anja Silja sretno i škripeći. Počinje na velikoj nadmorskoj visini, klizi duboko u grlo i završava visoko gore. To ih s vremena na vrijeme čini, baš tako. Samo da vidim je li glas još uvijek tamo. Je li ona?
U starom Seglerheimu na Imchenalleeu ništa nije kao nekad.
"Sve je nekad bilo drugačije": bivši je jedrenjak danas talijanski restoran.
Kuća, hotel, blokirana je za zimu. Dvorana u kojoj je Anji Silja bilo dopušteno dati svoj prvi koncert više nije tu. U predsoblju su obješene stare fotografije. Sepija-tonirana, dvorana i pozornica izgledaju veći nego u sjećanju Anje Silje. "Tamo su izvodili čitanja ili koncerte harmonika", kaže ona.
Dijete Anja je tamo otpjevalo "Frühlingsstimmenwalzer" Straußa, Johanna. Pagenarie iz Meyerbeerovih Hugenota i pjesama Schuberta i Brahmsa. S glasom poput velikog. Zatvorenih očiju nije se moglo vjerovati da je dijete pjevalo, pisalo je kritičare u nevjerici. Anja Silja ni tada nije znala takvo poštovanje prema sebi. U 'Ave Maria' toliko sam se upetljao u Seglerheimu da sam prekinula usred 'O Jungfrau, nazvavši djevicu' i rekla: 'Kakvo sranje, početi ću iznova', kaže ona. "Ljudi u hodniku glasno su se smijali, jer je sve bilo tako sveto."
Susjedi u maloj marini su prazni, čamci se do proljeća zaustavljaju. Skupina debelih starih dama prolazi pored nas u malu pizzeriju u susjedstvu. "Oni izgledaju dovoljno stari, mogli su me poznavati od prije", šali se Anja Silja. "La Riviera" stoji na maloj drvenoj kolibi koja je čučala uz bijelu jedriličarsku kuću. Unutra je vatra pucketala u peći. Veliko šaputanje za ženskim stolom, a zatim pljesak. "Dokle god se sjećam, ti si moj idol", reče hrabar čovjek crne kose. "Mi smo berba!" Na koncertima je iznova i iznova, u Hamburgu, Frankfurtu, čak iu Clevelandu, Ohio. Nikad nije bila u Bayreuthu. "Tada sam bio premlad." Anja Silja trikove, gleda u nju i smije se.
"Vjerojatno i ja." Govori ženskom obroku: "Ovdje smo jer sam prvi put koncert održao prije 59 godina!" Dame, sve bivše kolege u školi u Spandauu, gledaju u nevjerici. "Tko zna što bi se dogodilo s mojom karijerom, upravo bih započeo danas", razmišlja Anja Silja o kokainu i pizzi. "Sigurno bih sudjelovao u takvoj kasting emisiji i bio bih milijunaš u dobi od 14 godina. Ili možda ne, moj djed mi je u to vrijeme odbio sve holivudske ponude, a njegov je san bio pjevati u Bayreuthu." Nakon smrti Wielanda Wagnera nikad više nije pjevala. U Frankfurtu, Stuttgartu, Ženevi, Bologni, Londonu, Zurichu, Bruxellesu, Tokiju, San Franciscu, Parizu, Chicagu, New Yorku, Hamburgu ...
Legenda joj je, Anja Silja često mora čitati o sebi.
Riječ je ne voli. To zvuči kao zastoj i "najbolje od" ploča. "Uvijek moraš učiniti nešto novo", kaže ona. Rijetko joj je dosadno. Čak i nakon tako dugog stadija života postoje kuće koje nikad nije igrala. Poput Komische Opera u Berlinu. Tamo pjeva groficu u Čajkovskijevoj "Pikovi kraljici". Onda su tu i recitali koje je upravo otkrila za sebe. Za nekoga, čije je tumačenje figure mnogo važnije od pjevanja, mora se osjećati neobično golo, posve sam i bez uloge na pozornici.
Na premijeri opere "Jenufa" Leosa Janáceka u Deutsche Oper Berlin (2002).
Mi odlazimo.Tamo, u Sakrowu, s druge strane Wannseeja, odrastao je dirigent Christoph von Dohnanyi, Anjin kasniji suprug i otac troje djece. "Nije li to smiješno?" Pita Anja Silja. Tada bi uspjeli proći jedni druge, ali Christoph, jedanaest godina stariji, nikada ne bi primijetio njezinu sitnicu. To je došlo kasnije, kada se dirigent i pjevač zaljubio u München. Bio je opasan 1968., izjavio je na samom početku njihove veze. "Vaši ljudi uvijek umiru!" Tako je. Njezine dvije velike ljubavi rano su umrle: prvi Wieland Wagner, zatim dirigent André Cluytens, čija je pariška kuća Anja Silja danas. Nikad ih nije zaboravila i često i dalje razmišlja o tome što bi rekli na ovo ili ono. Unatoč tome, Christoph von Dohnanyi se usudio. Anja Silja je još više. Konačno, čovjek je došao u čoporu od tri, s dvoje tinejdžerske djece. Dok je radio karijeru, Anja Silja je zastala. "Nakon rođenja moje troje djece, nastupi su mi postajali sve sporadičniji, jednostavno se nisu uklapali zajedno, a kad sam 1984. s Christophom otišao u Cleveland, uopće nije postojao kao pjevač", kaže ona. "To je počelo tek nakon odvajanja od Christoph, 1989. na festivalu u Glyndebournu."
To je sada prije 20 godina. Do kraja 2010. Anja Silja je u potpunosti rezervirana. Leipzig, Milano, Beč, Toulouse i još nekoliko gradova na koje se ne možete sjetiti. Tamo pjeva "Pique Dame", Schönbergove "Pierrot Lunaire" i "Erwartung" i naravno Janácek, nakon Wagnera, njezinu veliku glazbenu ljubav. Sekstona u "Jenufi" jedna je od njezinih velikih karakternih uloga.
U prošlosti je Anja Silja tri godine unaprijed znala kada treba pjevati.
Ne više. "Što ja znam o tome što će se dogoditi meni i mom glasu za dvije godine?" Kaže. "Konačno, iduće godine ću napuniti 70 godina." Ulazimo u auto i idemo na jug, gdje je Anja Silja provela prvih deset godina svog života. Susjedstvo nije spektakularno:
Samostojeće kuće, stalni kampovi na jezeru i mnogo šuma. "To je bio moj put u školu, godinu dana kada sam otišao tamo", kaže ona. "Uvijek me je bilo strašno među stablima." Noću je često sanjala zmajeve i vještice. "I uvijek, kad čujem male sove, moram misliti na ovaj način." Mala kuća koju su djedovi i bake iznajmili na rivi 37 više ne stoji. Ali još uvijek postoje veliki vrtovi s druge strane ceste, preko kojih je Anja Silja otrčala do jezera. "Zimi ste mogli klizati, sa klizaljkama koje ste sjebali ispod cipela, a ja sam često izgubio ključ od odvijanja." A stara trgovina i dalje stoji, gore na pomorskoj povorci, gdje je trgovac Völzke uvijek vadio krumpire iz garaže, kako bi ih dijete Anja moglo odvući kući.
Od svih likova koje je Anja Silja svirala, osjeća se najviše povezano s Emiliom Marty, opernom divom iz Janácekova "Makropuloznog slučaja", koja, nakon 300 godina vječnog života, konačno želi umrijeti. Pjevala je dio 60, 70 puta. "Emilia Marty se mora iznova i iznova stvarati", kaže Anja Silja. - Toliko stanica!
I to je ono što sam imao: bilo je čudo od djeteta, vrijeme s Wielandom, Andréom, mojim brakom i djecom i vremenom. "Ali dok Emilia Marty ne vidi smisla živjeti na kraju opere, Anja Silja sprema energiju. "Stara je kad se ne možeš sjetiti bilo čega", kaže ona dok se vraćamo unutra. Aroma breze na Seekorsu izgleda vrlo ruski u zimskom svjetlu. "To odgovara", kaže Anja Silja. predivno tužne pjesme Rahmanjinova i Čajkovskog - na ruskom. "To je nešto novo za mene."
