Nezaposleni: Kako trpi odnos
Postoje i gore stvari - Vera se cijeloga života tješi. Kada je imala šest godina s biciklom na nosu tako da je morala biti ušivena na čelo. Kad je bila u sedmom razredu. Kad se slomila njezina prva velika ljubav. Uvijek se spasila nakon prvog šoka u ovoj rečenici: Ima gore stvari.
Trebalo mu je neko vrijeme da je se sjeti jednog jutra u veljači prije dvije godine; kada je stolarska radionica, gdje je provela pet godina kao tajnica, pisala račune, slala podsjetnike i pripremala kavu za klijente, iznenada se ugasila. "Prestanak, rums, a ja sam bio vani", prisjeća se. Nezaposleni, prvi put u životu. "Osjećao se kao udarac u vrat." Odbacivanje, ovo "Više vas ne trebamo".
"Što sada radite?", Pitala je Vera tog dana svoju kolegicu Hellu. "Naknada za nezaposlenost, što drugo", odgovorila je. "Nitko me više ne želi na 50. Ništa vam se ne događa, vaš muž zarađuje dovoljno, a osim toga, imate samo 39 godina." To je bila Veina utjeha: Hannes je imao siguran posao u osiguravajućem društvu. Zajedno će proći kroz ovo. Bilo je nešto gore.
Hannes je bio onaj koji nije postavljao pitanja. Dao je odgovore, i nikada nije bio "ne ide" ispod njega. "Nekako ćemo to već srediti!" Rekao je kad su te večeri sjeli na crno vino u kuhinji. "Jadna Hella, tada sam se sjetila", kaže Vera, "bez muža i bez djeteta koje voli jednu sa ili bez posla." Na trenutak se čak osjećala srećom. A osim toga: nema gužve klijenata, bez računa, prekida stresa. Umjesto toga, dom s vremenom za njezinu šestogodišnju kćer Linu. Budi majka i žena.
"Doći ćete kući navečer, a hrana je spremna", namamila je Vera. Hannes se nasmiješio. Ali možda nije stvarno čuo. Shvatio je: njegova 2000 eura neto i njezina naknada za nezaposlenost, pola godine. Malo kraće stajalište. "Dok se ne namjesti Hartz IV, sigurno ste pronašli novi posao!", Rekao je Hannes. Te noći su spavali zajedno. A Vera je zaspala s mišlju da je samo ljubav važna.
Jutro poslije. Svakodnevni život. Isti uzorak, ponavljajući ritam. Stavi kavu, lina školski kruh, i Hannes, jesi li spakirao termos? Ipak, odjednom je sve drugačije. Obično je Vera napustila kuću istovremeno s Hannesom. Ovaj put ona ostaje, valovi s ulaznih vrata. Ova tišina u kući. Osjećaj beskorisnosti.
Nezaposlenih. Ružna riječ joj se drži. Jučer je odlučila puzati natrag u krevet s kavom u ruci, prihvatiti slobodne sate kao dar i uživati u njima. Sada juri u ured za zapošljavanje, ispunjava obrasce. Vratila se kući i potražila kantu, počela brisati prašinu, obrađivati podove. Poziva Hannesa u uredu, želi reći nekoliko riječi, ne smije biti isključena. "Vera, žao mi je, ali moram nastaviti raditi", prekida ga.
Zubni pregled, nekoliko tjedana kasnije. Moraju se napraviti dva mosta, kaže liječnik, doplata od 1100 €. Gotovo dva mjeseca naknada za nezaposlenost. Uvijek je imala zajednički fond s Hannesom. "Ali iznenada je to bilo kao strani novac na računu", kaže Vera. "To su došli samo od drugih, Hannesa i ureda za zapošljavanje." Hannes se mršti kad vidi procjenu troškova za mostove. Recimo da je zbijeno. Tada razbija Veri glavu. "On se tako umorno nasmiješio, ali možda sam to samo zamišljao, nikada nismo razgovarali o svojoj nezaposlenosti, pa sam se potpuno toga sklonila."
To je strah da će Hannes misliti kao ona: da će mu ona biti teret, da će se sklupčati dok je slobodna cijeli dan. Vera se stidi. Na povratku od zubara kupila je novu torbu za kupnju od Tchiba. U ljubičastoj boji, njezina omiljena boja. 20 eura, ne baš skupo. Ona se radosno okretala torbom kad se vraćala kući. Ovaj je put požurila u spavaću sobu i stavila vrećicu u stražnji dio ormara. Navečer u krevetu, Hannes pusti ruku da luta po njezinom tijelu, ne želi spavati s njim i svejedno to čini. Kasnije plače zbog sebe.
Očistite dok pločice ne budu sjajne. Ostatak svog neaktivnog vremena ne nalazi u opravdanju. Stan je čist, ali Hannes nikada ne gubi lijepu riječ o tome, u večernjim satima, hrana je na stolu, i svi su popunili Veru i zadnji. Ništa od Aldija, još uvijek iz skuplje trgovine iza ugla. "Nisam htjela da pate jer više nemam posao, ali si to više ne možemo priuštiti."
Hannes izlazi iz ureda, tjeskobno osjećajući svaki svoj hir."Desne antene koje sam tamo razvila", kaže ona, "da li je napet nego inače i tako .. I uvijek imam sve što je povezano sa mnom, onda sam vidjela da ga izbjegavam." Kao da mu nisu htjeli stati na put, učiniti sebe malim i nevidljivim.
Novac odlazi iz njih, to je njihov zajednički odmor. Zajedno su se smijali o smiješnim riječima koje je Lina izumila. Sada stenje zajedno o povećanim troškovima, skupim popravcima automobila. Novac, uvijek novac. Gdje god se smjestio, u prostorima između svojih riječi, u pauzama između njihovih rečenica. Nakon večere kaže: "Lina mora napustiti ostavu, to je 250 eura mjesečno, morate se odjaviti." - "Kad sam još radio, Lina se žalila jer je morala otići u ostavu, ali kad je to rekao, počela je plakati", kaže Vera, "jer su svi njezini prijatelji u ostavi." Možda zato što Lina osjeća pritisak na svoje roditelje. Vera ne zna kako tješiti svoju kćer, gotovo je uzrujana jer dijete odbija ispuniti svoje sate značenjem.
"Tajnici su i dalje traženi!" Hannes ne razumije zašto služba za zapošljavanje ne šalje ponude. "Već su nešto poslali, ali tvrtke očekuju engleski", objašnjava Vera. Nikad to nije trebala u stolariji. "Onda to morate naučiti", kaže Hannes. "Želiš opet pronaći nešto, zar ne?" - "Misliš li da se ne trudim dovoljno?" Vikne. "Nebesa, jesi li osjetljiva", vrati se. Počinje plakati. Želim mu reći da se osjeća poput bloka na njegovoj nozi. Ali ona ništa ne govori. Još uvijek plače. Lina stidljivo stoji na vratima, zgrabi je za ruku.
"Trebali bismo opet nešto učiniti sami", kaže jedna večer Vera Hannes. Ne želi reći da je slomljen iz ureda. Iz svijeta u koji više nemate pristup, iz kojeg ste se oprostili. On to ne kaže. Ali misli li tako? Lina prvi put dolazi kući odmah poslije škole. Bez ostave. Ona se duri. "Hortkinder sada igra", kaže ona majci, "što da radimo?"
Vlakom Vera i Lina odlaze u zoološki vrt, Vera kupuje slatkiše. I samo nemoj reći tata, razumiješ? Savez za mir kod kuće. Nedavno je u pekari upoznala Hellu. "I?", Upitala je. "Ono što bi trebalo biti, zaustavit će se Hartz IV", odgovorila je Hella. "Ni to nije sjajno", rekla je Vera. "Pa, dođi, konačno imaš čovjeka koji zarađuje novac." - Istina, - rekla je Vera i - ima nešto gore.
