Dušo, nemoj mi dati cvijeće
"Molim te, nemoj mi nikad dati cvijeće!" To je bila jedna od prvih rečenica koje sam tada rekao svom sadašnjem suprugu. Bio je razdražen. Cvijeće - to je materijalizirana sreća svake žene, da tako kažemo. "I tu leži problem!" Bio je moj odgovor. Zato što je upravo ovako: nisam SVAKA žena. I ne želim dobiti nikakve darove koji bi odgovarali svakoj ženi. Mislim da bi darovi trebali biti nešto vrlo osobno. I pod osobnim, ne razumijem kategorizaciju u seksu koji voli cvijeće i daje cvijeće.
Cvijeće je sjajno - to nije to
Trenutno nisam glup. Mislim da su cvijeće lijepe. Pogotovo oni u loncu kojima je dopušteno živjeti. Gledati kako biljke umiru, po mom mišljenju, nije najopsežnije iskustvo. Ali cvijeće u loncu u mojim netalentiranim rukama nemaju najveće šanse za opstanak, da budem iskren. Problem s cvijećem je u tome što, po mom mišljenju, oni ne izražavaju ono što čini suštinu dara meni, naime: Razmišljala sam o vama. I to je ono što želim doprinijeti vašoj sreći.
Moj muž može
Ne želim sada odrediti s mojom muškom kopijom. Iako, iskreno, mislim: moj muž to može učiniti s razmišljanjem prije davanja. Tako mi je drago što od njega nikad ne dobijem cvijeće. Možda ne bih znao koliko me dobro poznaje.
Jednom mi je dao kutiju bifisa (neposredno prije rođenja našeg prvog djeteta), jer ne možete jesti salame trudne i ja sam čeznuo za tim. Pakirao je paket u moju bolničku torbu i ja sam shvatio na dan rođenja: Jedenje Bifija zajedno može biti vrlo romantično. Cvijeće me ne bi zadovoljilo ni upola manje.
Drugi put sam dobio cijelu posudu bonova koji su bili vrlo osobni. Moj omiljeni vaučer: "Danas možete sve učiniti i učiniti mi glavu kraćom, bez da me to nervira" Kupon koji sam već potajno vratio nakon igranja tri puta. Pravo na moje pet minuta neprimjerenosti je za mene vrlo sveto.
Velika iznimka
Samo sam jednom dobio cvijeće. I to je bilo lijepo! Zašto? Zato što je to još bio osobni dar. U jednom ili drugom trenutku, rekao sam mu da sam hodao na putu u školu i zato sam došao kući kasno. Da bi čestitala mojoj majci, često sam usput izabrala hrpu divljih cvijeća jer mi je bilo žao što je bila zabrinuta. Kad je moj suprug bio izvan dosega satima kao policajac tijekom G20, a ja sam mu napisao dvadeset zabrinutih poruka, sutradan se vratio s buketom cvijeća. "Žao mi je što ste se morali brinuti", rekao je. Ovo cvijeće bilo je najljepši dar koji sam ikada dobio. I to, iako su bili cvijeće.
