Max Raabe: "Naravno da se igram s klišejima"

Sa svojim Palast Orchestrom, Max Raabe već dvadeset godina stvara glazbu u stilu dvadesetih godina. Uspješno je obišao Aziju, nastupivši u Carnegie Hallu u New Yorku i na vjenčanju šok rockera Marilyn Manson. Sada je stanovnik Berlina u Westphalianu snimio solo album. U razgovoru, on pristojno nudi mineralnu vodu, sada i onda ispravlja kravatu i govori o svojoj odbojnosti prema trapericama i svojoj sklonosti ka crnom humoru.

ChroniquesDuVasteMonde-woman.de: Gospodine Raabe, čini se da ste izgubili vrijeme u svom izgledu i glazbi. Što je najmodernije u vezi vas?

Max Raabe: Moja budilica. To je takav digitalni uređaj s baterijama u njemu. Djeluje bez potrebe da ga podižete. Mislim da je to najmodernija stvar koju posjedujem.

ChroniquesDuVasteMonde-woman.de: Mnogi glazbenici prolaze noć i spavaju do podneva. Kako je s tobom, jesi li vrlo discipliniran?

Max Raabe: Ne, uopće nisam discipliniran. Kada su premijerne zabave, a ja zapravo moram ići u krevet jer je sutradan koncert, često sam posljednja osoba koja je napustila zabavu. Iako to uvijek radim drugačije.

ChroniquesDuVasteMonde-woman.de: Kako je bilo u vašoj mladosti kada su vasi učenici čuli Abbu i izli na diskoteke. Budući da voliš stare školjke?

Max Raabe: Da, to je bila moja glazba. Ali nisam mnogo govorio o tome.

ChroniquesDuVasteMonde-woman.de: Je li vaš glazbeni ukus bio neugodno?

Max Raabe: Već sam znao da ono što mi se ne sviđa nije baš potpuno ažurirano. Ali nisam ni mislio da je to vrlo tajnovito. Kad smo bili na putu, čuo sam što su drugi čuli.

ChroniquesDuVasteMonde-woman.de: Jeste li se drugačije oblačili od svojih kolega?

Max Raabe: Nije se značajno razlikovao. Voljela sam jakne od somota. Jednom sam imao i traperice, ali mi je bilo neugodno. Zimi je bilo previše hladno i pretoplo ljeti. Tako sam se ponovno prebacio na corduroys.

ChroniquesDuVasteMonde-woman.de: Što nosite kada se u nedjelju popodne družite na kauču i gledate film - trenirke?

Max Raabe: Ne, znojnice sigurno ne. Imam izbor vrećastih sakojevih hlača koje sam stavio na rep.

ChroniquesDuVasteMonde-woman.de: Osjećate li se ponekad kao da živite u pogrešno vrijeme?

Max Raabe: To je to. Ali sam vrlo zadovoljan vremenom u kojem živimo. Osim kratkog putovanja u Weimarskoj Republici, mi smo prvi put u našim rukama, tko nas vlada. Prije toga su Nijemci živjeli pod ludim monarhima ili diktatorima. Sada živimo u vrlo urednim uvjetima, dobro smo. Možemo kupiti najbolje stvari, avokado i mango, na primjer. Imamo centralno grijanje, ne napadate stalno na ulici. I možemo raditi glazbu koja nije iz sadašnjosti, ona prije nije postojala. U Bachovo se vrijeme čulo samo ono što je bilo moderno u to vrijeme. A u klasicima sve Bruckner i Wagner, ali jedva da je itko čuo Beethovena.

ChroniquesDuVasteMonde-woman.de: Dijelovi koje tumačite uglavnom su iz Weimarske republike. Što vas fascinira tijekom 1920-ih?

Max Raabe: Nikada nije bilo tako ironično rukovanje riječima i sadržajem u bilo kojem drugom trenutku. Tekstovi su pametno sročeni, ali u isto vrijeme duhoviti i nevjerojatno zabavni. To se nije dogodilo prije, ali ne poslije. Srećom, sada se polako oporavlja, opet se pojavljuje vrlo pametna, njemačka pop glazba. Ali ono što se zove hit je još uvijek u prilično mutnom stanju.

ChroniquesDuVasteMonde-woman.de: Pisci i skladatelji na vašem trenutnom albumu "Übers Meer" su židovskog podrijetla. Je li to bio svjestan izbor?

Max Raabe: Ne, tako je ispalo. Ima mnogo veze s humorom. Pisci poput Fritza Rottera i Roberta Gilberta međusobno su poticali, postajali sve sofisticiraniji i bizarniji. Oni su bili Židovi. Zajedno sam skladao glazbene aspekte, a onda sam shvatio da su to svi dijelovi ljudi koji nisu mogli ostati u Njemačkoj nakon 1933. i morali su emigrirati. Zato je naslov "Übers Meer".

ChroniquesDuVasteMonde-woman.de: Protagonisti tih pjesama su ponekad debeli iza ušiju, varaju svoje žene ili čine skliske ponude, primjerice u pjesmi "Znate li što možete".

Max Raabe: Da, to je bila sloboda nakon desetljeća cenzure koju su copywriteri iskoristili. Stvarno mi se sviđa taj crni humor, ali još uvijek je umjeren na trenutnom albumu. Ovoga puta bilo je više o tihom, duševnom naslovu.

ChroniquesDuVasteMonde-woman.de: Zašto ste snimili tako zamišljen zapis bez orkestra?

Max Raabe: Za užitak snimanja pjesama u toplom, intimnom raspoloženju u studiju. Često pjevam privatno za sebe. I primijetio sam da tada pjevam cijelu tišinu. U tom stilu, htio sam napraviti rekord.

ChroniquesDuVasteMonde-woman.de: Kako vam se sviđaju takve pjesme?

Max Raabe: Idem u arhive ili u podrum glazbenih dućana, tu su obično neke ladice, u kojima su pohranjene stare knjige. "Čaj od pet sati" je naziv igre ili "Čaj i ples", ispred je vrlo šareni pokrov s plesnim parom na njemu i na njemu su sakupljeni plesni hitovi tog vremena.

Ne želim nikoga razljutiti

ChroniquesDuVasteMonde-woman.de: Jedna tema albuma je oproštaj. To bi vam trebalo biti dobro poznato, uvijek ste u pokretu.

Max Raabe: Da, ali svi znaju taj osjećaj. Zato su snimke vrlo povučene i tiho. Ne želim uznemiravati ljude svojim tumačenjem.

ChroniquesDuVasteMonde-woman.de: Je li to razlog zašto se ponašate relativno nerado na pozornici?

Max Raabe: (smijeh) Da, i ja ne radim mnogo. Kad pjevam o suncu i mjesecu, ne moram se pojavljivati. I ne moram biti pozorišna o srcu kad je u pitanju ljubav.

ChroniquesDuVasteMonde-woman.de: Svatko tko ga je doživio živi, ipak je raznesen. Očigledno su također vrlo povučeni.

Max Raabe: Pokušavam. Moji koncerti ne bi trebali biti sveučilišna predavanja, već zabavna večer, ali ova je glazba napisana.

ChroniquesDuVasteMonde-woman.de: Možete li objasniti zašto vaša glazba tako dobro funkcionira u inozemstvu? Riječ šala je izgubljena za većinu slušatelja.

Max Raabe: Djeluje samo kroz glazbu i način na koji koristim svoj glas. Osim toga, često objašnjavam između pjesama na lokalnom jeziku o čemu se radi.

ChroniquesDuVasteMonde-woman.de: Za mnoge strance vi ste simbol njemačkog jezika. Smeta li vam da budete predstavnik?

Max Raabe: Svatko je predstavnik svoje zemlje čim napusti granice. Odlazite li sada u restoran s kratkim hlačama i papučama ili s besplatnim gornjim dijelom tijela u salonu za sladoled.

ChroniquesDuVasteMonde-woman.de: Nikada to ne biste učinili.

Max Raabe: Ne, to nikad ne bih učinio. Samo sam htio pojasniti da svatko snosi odgovornost za sliku koju komunicira u inozemstvu. Naravno da se igram sa slikom njemačkog. Svojim preciznim izgledom poslužujemo stereotipe, naše vrlo dobro organizirane ulaze i izlaze. Ono što ljude otežava jest da u Njemačkoj postoji takva stvar kao što je humor i samo-ironija.

Nisam discipliniran

ChroniquesDuVasteMonde-woman.de: Ima li puno smijeha na vašim koncertima u inozemstvu?

Max Raabe: Da, da budem iskren, čak i više nego u Njemačkoj. Kad radim moderaciju u SAD-u, ponekad se osjećam kao komedija s super-smijanim smijehom.

ChroniquesDuVasteMonde-woman.de: Osjećate li se više kao glazbenik ili zabavljač u takvim trenucima?

Max Raabe: Kad pjevam, ja sam glazbenik. A kad stojim i kažem nešto, ja sam drugačiji i zabavljam ljude. Oboje mi pripadaju zajedno.

ChroniquesDuVasteMonde-woman.de: Što biste učinili da se ništa nije dogodilo vašoj vokalnoj karijeri?

Max Raabe: (smije se) Penner? Ne znam. Zapravo, studirao sam za operu. Financirala sam studij glazbom koju sada radim. Nije mi bilo planirano da se držim toga. Ali prošlo je dobro i shvatio sam da to želim učiniti. Morate biti nevjerojatno disciplinirani kao operni pjevač. Ja nisam.

Max Raabe: Preko mora

Neobično mekani tonovi Max Raabe udara u svom solo albumu "Übers Meer": 15 pjesama, sve iz 1920-ih, koje su napisali židovski glazbenici. Klasici poput "Negdje u svijetu" ili "Na samom mjestu gdje se nalazi svjetionik" koje znamo u izvorniku komičarskih harmonikaša i Hansa Albersa, ostali su dijelovi pravi biseri koje je Max Raabe iskopao u arhivima. Topla, intimna ploča - ali nedostaje nam crni humor koji pjevač toliko voli.

U travnju Max Raabe ide na solo turneju. Svi datumi mogu se naći u našem Kultura kalendar.