Slikovnica: Jedna od novih pjesama vrlo je bliska Mauriceu Ernstu
Nakon neočekivanog moždanog udara genija "mea culpa" u prosincu, "Vernissage My Heart" je drugi album slikovnica u najkraćem vremenu u trgovinama. Kao što su dva zapisa vezana za sadržaj, koja pjesma ga je najviše dotakla i kako je uspio uvijek ugodno uzvisiti, ali ne i umjetno, o tome je pjevač Maurice Ernst (31) govorio u intervjuu za novinske agencije.
Trebaju li fanovi "Vernissage My Heart" smatrati simbiotskim dodatkom "mea culpa"?
Maurice Ernst: Možda ne kao dodatak. U "mea culpa" energija se okreće prema unutra, dok se u "Vernissage My Heart" okreće prema van. Zato to nije simbioza, nego više Ying i Yang. Za mene nije bilo strogo staviti oba osjećaja na zapisnik.
Koje osjećaje konkretno govorite?
Maurice Ernst: Moji kolege iz grupe već su shvatili, prije nego što sam shvatio, da je "mea culpa" vrlo privatan rekord. Imao sam problema s odnosima i stavio sam to i svoj čudan odnos na sebe bez mog svjesnog znanja. S druge strane, na "Vernissage My Heart", u prvi plan dolazi nešto novo, otvaranje vrata. Tu je novi mi, čovjek se može slobodno kretati i spreman je za široki svijet.
Ako kao glazbenik obradite emocionalnu temu kao što su problemi odnosa ili razdvajanje, neizbježno je da se suočite s njom na pozornici iznova i iznova. Kako je to za vas?
Maurice Ernst: Već sam na probi primijetio da mi je jedna ili dvije pjesme poput "Checkpoint" vrlo bliske. Ako me jednog dana uhvati na pogrešnu nogu, može biti da on nešto pokreće ili barem ide dublje od drugih pjesama. Jer on ima duboku osobnost koja će uvijek ostati tamo. Želite li to ili ne.
Kako se nositi s tim na pozornici kada vas preplave osjećaji?
Maurice Ernst: Ako sam stvorio nešto što ima takvu moć, onda to osjećam kao pozitivan osjećaj. Zato ga smatram relativno pozitivnim sve dok me pjesma ne progoni kao duh.
Jeste li privatni za razliku od pozornice?
Maurice Ernst: To je kao 100-metarski sprint. Ako ste najbrži trkač na svijetu, ne trčite u supermarket što brže možete. Ali kad je to važno i netko kaže, "Sada si na karijeri, trči!" Da, onda ću i ja trčati. Ako sjedim za blagajnom, ali uzdignu kao na pozornici, onda to ne bi učinilo cijelo područje i mene na duge staze. Zato uvijek kažem da sam potpuno ista osoba u drugoj situaciji. Sam na pozornici već imam pet različitih osobnosti koje izlaze na vidjelo. Bez mene.
Koja je tvoja omiljena osobnost na sebi?
Maurice Ernst: To je mješavina, oscilacija između ženskog i muškog. Nevjerojatno je koliko impulzivno možete biti na pozornici. Ako ne možete primijeniti tu osobnost tako često u stvarnom životu, onda je iznimno dobro izvući je na pozornicu za sebe svaki sada i onda.
Je li slika slikovnice prirodno rasla ili ste se intenzivno bavili načinom na koji želite raditi kao bend?
Maurice Ernst: To je zapravo bio prirodan proces starenja. Uvijek želimo iznenaditi sebe. S aspektima koje još nismo poznavali. Slika, to se upravo događa. Naša slika je već svjesna, ali nije umjetna. Nisam mogla ovo igrati.
