"Moje dijete ima noćne more o napadima Boko Harama"
Teror je mjesecima držao pod kontrolom Nigeriju. Još uvijek nema tragova gotovo 300 studenata otetih od strane boraca Boko Harama u Chiboku u travnju. Čak i svjetski prosvjedi pod sloganom #BringBackOurGirls nisu doveli do spašavanja djevojaka. Nedavno su vijesti da je vlada pristala na primirje s Boko Haramom nadaju članove. Ali to je uništeno. Umjesto toga, bilo je još otmica. Nekoliko djevojaka koje su uspjele pobjeći prijavljuju okrutna djela počinitelja.
Kako se osjećate u zemlji koja je paralizirana užasom i sve više gubi povjerenje u vlastitu vladu? Razgovarali smo s Lolom Shoneyin o tome. Pisac živi sa svojom obitelji u južnoj Nigeriji. U Njemačkoj je upravo objavljena njezina knjiga "Tajni život žena Baba Segija", u kojoj ona govori o svakodnevnom životu u poligamnim brakovima.
Rođen 1974. u Ibadanu, Nigerija, pjesnik je i autor. Njezin rad obuhvaća tri sveska poezije i dvije dječje knjige. Njen debitantski roman "Tajne žene žena Baba Segi" bio je na dugačkoj listi "Orange Prize for Fiction 2011" i osvojio je "Literal Award 2011 PEN Oakland Josephine Miles". Nakon dugogodišnjeg rada kao učitelj u Nigeriji i inozemstvu, Shoneyin sada živi u Lagosu u Nigeriji i organizira Ake Arts and Book Festival.
© Habie BlackGospođo Shoneyin, jednom ste u jednom intervjuu rekli da je Nigerija "zemlja muškaraca koji obožavaju žene". Ali to je i zemlja u kojoj muškarci čine užasno nasilje nad ženama, kao što je slučaj s Boko Haramom. Kako se uklapa?
Nigerija je vrlo složeno mjesto s gotovo 300 različitih etničkih skupina. Tu je strašan ožiljak kolonijalizma i trenutno val vjerskog fundamentalizma. Često smo u povijesti vidjeli da su ljudi činili neopisive stvari u ime religije. Ali ono što se događa u sjevernoj Nigeriji je zastrašujuće. Treba reći da se tu ne samo brutalno tretiraju žene, već i muškarci. Ali, naravno, posebno je uznemirujuće napadati najugroženije u društvu - mlade žene koje su, u mnogim slučajevima, radile na stjecanju drugačijeg statusa kroz obrazovanje.
Nakon prvog vala prosvjeda, ovdje u Europi samo povremeno čujemo o sudbini otetih djevojčica. Kako se mediji i ljudi na ulici bave time u Nigeriji?
Normalni ljudi na ulici okamenjeni su užasom. Bilo je mnogo mirnih prosvjeda, a neki se još uvijek okupljaju svaki mjesec kako bi prosvjedovali, molili i podsjećali vladu da djevojke iz Chiboka moraju biti dovedene kući. Tragično je da ćemo vjerojatno više takvih zločina doživjeti. U posljednjih nekoliko tjedana sve je više djevojaka opljačkano. Nemoguće je, suočeno s tim, ne osjećati bol, strah i zabrinutost. Ali i bijes. Nigerijci žele da njihova vlada učini više. Oni zahtijevaju od vladara jezik iz kojeg govori suosjećanje.
Što vlada u Nigeriji kaže ako, nakon svih ovih mjeseci, nije mogla osloboditi djevojke? I još više otmica dopušteno?
To pokazuje da je rad naših sigurnosnih i obavještajnih agencija neadekvatan. Također pokazuje slabost, neugodnost i nedostatak političke volje. Samo prije nekoliko dana vlada je priopćila kako je s Boko Haramom pregovarala o primirju. Čak ni 24 sata kasnije došlo je do bombaškog napada, a ubrzo nakon toga pojavio se novi video zapis u kojem je vođa Boko Harama odbio primirje. S kim je razgovarala vlada? S lutkom posrednika Boko Harama? Način na koji netko pokušava djelovati protiv terorista može se opisati samo kao bezvoljan.
Kako to da su obitelji otetih djevojčica s užasnom situacijom? Dobivate li odgovarajuću podršku?
Znam samo ono što su namjenski Nigerijci izvijestili o društvenim mrežama. Ima mnogo ljudi koji pomažu obiteljima i nekako pokušavaju olakšati čekanje na dobre vijesti. Vjerujem da i rodbina prima neku vrstu vladine potpore. Ali prije svega, njima pomaže emocionalna podrška u njihovoj zajednici i, naravno, suosjećanje još većeg broja ljudi širom svijeta. Stoga je ključno za one koji su pogođeni da se protesti i skupovi ne zaustave.
Dugo ste živjeli u Engleskoj i odlučili se vratiti u Nigeriju sa svojom obitelji. Jeste li zažalili korak nakon svih ovih događaja?
Ne, uopće ne. Vaš dom je vaš dom. Za moje kćeri, koje imaju englesku baku, one su samo dvije matične zemlje.Ne povlačite svoju odanost samo zato što vaša momčad gubi. Nigerija prolazi kroz tešku fazu koja ga je uzrokovala. Ali stvari će biti bolje, na ovaj ili onaj način.
Ali zar se ne bojite vlastite sigurnosti i sigurnosti svoje obitelji?
Nedavno sam razgovarao s poznanicima o tome kada je moje najmlađe dijete počelo imati noćne more o napadima Boko Harama. Nije me iznenadilo kad sam čuo da i drugi roditelji imaju slično iskustvo sa svojom djecom. Svom sinu govorim što je manje moguće o strašnim događajima, ali on ga dobiva u školi. Također ga pokušavam natjerati da shvati da su njegove noćne more još jedna stvarnost za drugo dijete. Ovaj ustanak i prateća krvožednost postat će tamna točka u našoj povijesti, iako u ovom trenutku nismo izravno zabrinuti za naše živote.
Životi žena u Nigeriji također su pod utjecajem poligamije o kojoj pišete u svojoj novoj knjizi. Zašto je poligamija još uvijek tako raširena u Nigeriji?
Nedavna demografska studija pokazala je da 33 posto nigerijskih žena živi u poligamnim brakovima. To je prilično visoka vrijednost. Mislim da je razlog tome široko rasprostranjeno siromaštvo, koje pak dolazi od niskog standarda obrazovanja i velikog broja ljudi bez kvalifikacija. Naravno, tu je i vjerski aspekt - islam dopušta pluralni brak, ako muž jednako tretira sve žene. Ali u Nigeriji to je također kulturna stvar. Poligamija se rijetko događa jer se dvoje ljudi zaljube. Riječ je o trofejima, eksploataciji i čistoj čulnosti, želji za financijskom sigurnošću i pritisku da postane gospođa Svatko.
U pravilu, ti brakovi nisu prisilni, već dobrovoljni. Zašto žene biraju takav arhaični oblik braka?
Mnogi jednostavno nemaju perspektivu, a ne luksuz da naprave drugačiji izbor. Ako postoji alternativa, teško da će se žena dobrovoljno odlučiti za poligamiju.
"Tajni život žena Baba Segija" (352 stranice, Guild Edition, 22,95 eura) je snažna i fascinantna priča o bogatoj afričkoj obitelji koja prolazi kroz krizu kada patrijarh Baba naziva mladog i dobro obrazovanog Bolanlea četvrta žena dovodi u svoj poligamni brak. Ne samo da je žestoko natjecateljska, već i prijeti da će otkriti tajne ostale tri žene.
A oni koji to čine - što je njima važno da žive u braku s nekoliko natjecatelja?
Razgovarao sam s mnogim ženama u Nigeriji koje žive u poligamnim brakovima ili su odrasle u poligamnom domu. Poligamija je posebno razočaranje za prve žene, često su ogorčene i za dobar razlog! Većina ih je na vjenčanju očekivala da će njezin suprug uzeti drugu ženu. Većina žena ovdje je vrlo pažljiva prema svim željama i zahtjevima svoga muža. Kada se oženi novom ženom, to znači da je trenutni dogovor bio neadekvatan i neispunjen. Za ženu je poražavajuće morati prihvatiti da ona nije dovoljna za svoga muža.
Dakle, i ovdje se radi o ugnjetavanju žena - da li takvi kulturni običaji u konačnici potiču pojavu brutalnih terorističkih skupina? Boko Haram tretira otete žene i djevojke kao robove.
U onim mjestima gdje su žene vrijedne malo više od mesa na bifeu, gdje se tretiraju kao vlasništvo ili posuđe, u tim mjestima ni muškarcima nije bolje. I oni su žrtve okolnosti. Naravno, moćni muškarci i žene trebali bi učiniti više za ljude koji žive u regijama velikog siromaštva. Moraju im ponuditi bolju budućnost. Zato grupe poput Boko Harama imaju toliko toga za ponuditi jer nude plaćanje i tri obroka dnevno.
U svojoj knjizi čitateljima pokazujete nešto što rijetko vide: perspektivu žena u svijetu u kojem dominiraju muškarci. Mislite li da vaša knjiga može nešto promijeniti u nigerijskom društvu?
Moj roman prikazuje čitateljima primjer poligamne obitelji. Usredotočujem se na pitanja poput ljubomore, seksualnog zlostavljanja i nesigurnosti. Knjiga se temelji na istinitoj priči. I moj otac i majka odrasli su u poligamnim obiteljima, tako da imam dobru predodžbu o tome kako takvi odnosi funkcioniraju. Naravno, u povijesti smo često iskusili da knjige mogu utjecati na um čitavih generacija. Mnogi mi kažu da je knjiga otvarač za oči. Drugi kažu da je poučna. Za mene to jednostavno govori priču o ljudima koji su u beznadnoj situaciji.
Što mislite da se mora dogoditi kako bi se poboljšao status i položaj žena u Nigeriji?
Trebamo više obrazovanja za žene. Obrazovanje ima nevjerojatan domino efekt. Ona osigurava da su same žene bolje, njihove obitelji i zajednice u kojima žive. Istovremeno, to daje ženama snagu, samopouzdanje i više perspektiva. To je vrlo važno.
