Odlomak: "Feldmans Women" Kate Christensen
Intervju: Kate Christensen na knjizi "Feldmanove žene"
Kate Christensen "Feldmanove žene". (352 str., 16.95 eura, Droemer)
"Jutros ne mogu doći na doručak", rekla je Lila u neugodnom ispričavanju. Bila je subota ujutro, samo pola sata prije njezina fiksnog termina za doručak. Danas je na red došla Lila da posjeti Teddyja; Teddy je upravo narezao voće. Ruka koja je držala slušalicu bila je malo ljepljiva sa sokom od šljiva, iako je brzo oprala ruke kad je zazvonio telefon.
"Jesi li dobro?" Upita Teddy. Uslijedila je kratka tišina na drugom kraju linije. "Oh, da!" "Zašto onda ne možeš doći?" Još jedna tišina. "Prestani biti tako kukavički, iza njega je čovjek, jesam li u pravu?" "Zove se Rex", reče Lila, kratko se smijući. "Da, upravo je sa mnom."
Teddy je iznenađeno zatreptao. Nije očekivala da će Rex biti s Lilom, samo ju je htjela zadirkivati. Iz nekog je razloga pretpostavljala da je Lilino otkazivanje imalo veze s njezinim unucima. "U tvojoj kući." "Upravo ovdje", kaže Lila. "Pored mene." - Još uvijek ležiš u krevetu? - upitao je Teddy, osjećajući čudan osjećaj koji joj grči grlo. Ponovno tišina. "Pa, donesi ga sa sobom ako želiš", rekao je Teddy. "Htio bih ga upoznati, i ima više nego dovoljno hrane za jelo, htjela sam napraviti omlet od kielbasa, muškarci vole kobasice, zar ne, Oscar je to barem učinio." "Hvala", rekla je Lila, prgavši, rekao je Teddy. "Mislim da smo ovdje dobro, sljedeće subote vratit ću se, obećavam, bez obzira na sve." "U redu", rekao je Teddy. "Sve ću pojesti sam od sebe, pozdraviti ga od mene, valjda on zna tko sam ja."
Spustila je slušalicu i ušla u kuhinju. Sada više nije bila gladna. Bilo je toplo, turobno jutro, a zrak je bio vlažan poput ručnika. Stražnja vrata bila su otvorena; tupi povjetarac donio je miris mlohavog lišća. Pola nesvjesno, Teddy je podigao neprerezanu šljivu i polako je slomio na način da fizioterapeuti savjetuju žrtve moždanog udara da ponovno zadobiju snagu u rukama, stišćući gumenu kuglicu. Uzela je mali zalogaj, zatim još jedan. Šljiva nije bila savršena, ali prokleto blizu. Juice joj je tekla niz bradu, ali se nije potrudila izbrisati je. Tako su Lila i Rex imali pravu stvar, sa svim dodacima i sudeći po Lilinom glasu, hodala je više od jedne noći. Kada je namjeravala reći Teddyju? Možda je bilo nepravedno da Teddy bude ljut jer je Lila otkazala doručak u posljednjem trenutku zbog muškarca, ali bila je uzrujana. Nije se zamjerila Lili da joj je seksualna sreća, naravno ... nije li? U svakom slučaju, činilo se nepristojno zvati je pola sata prije nego što je Teddy već kupovao doručak i bio je zauzet pripremanjem svega.
Teddy je bacio kamenčić od šljive u vrt, gdje je nestao u grmlju. Što sada? U subotu ujutro bilo je sedam i trideset, a pred njom je ležao cijeli beskrajni dan. Možda je osjećala svoju usamljenost, koju je obično imala pod kontrolom, tako nepodnošljiva jer se prilagodila društvu. Normalno, imala je mnogo stvari kao bedem protiv ove opće vrste usamljenosti, uključujući temeljito čitanje New Yorka, razgovor o "gradskom razgovoru", filmske razgovore, igranje pasijansa na kuhinjskom stolu, slušanje radija, plijevljenje u travu, ili, u trenucima potpunog očaja, ubiti vrijeme sortiranjem njihovih bezbrojnih recepata ili hrpe kataloga ili papira ...
Vratila se do telefona, podigla slušalicu i nazvala Lewisa? Broj. Odgovorio je nakon osmog zvona, baš kad je htjela spustiti slušalicu. „Halo?” Zvučalo je bez daha. "Bježiš?" "Teddy!" Otvorena radost u njegovu glasu odmah ju je razveselila. "Zdravo, Lewis, Lila nas je samo stavila na naš sastanak za doručak u subotu, napravila sam voćnu salatu i kolač od oraha, a imam i kielbasa i pola tuceta jaja, svježi luk i crvene paprike, želite li doći na doručak?" "Crvene paprike uzrokuju lošu probavu u mom slučaju." "Lewis!" Nasmijala se. "Nitko ga ne uzima za probavu." "Sve donesite", rekao je. "Poslat ću Bennyja u auto. (...)
Četrdeset minuta kasnije, crni Lincoln Town Car odvezao se do ceste ispred Teddyjeve kuće. Ušla je s plastičnom torbom punom hrane.U autu je bio klimatiziran, tih i mirisao je na kožu.
"Zdravo, Benny", rekla je Lewisovu vozaču. Benny je izgledao vrlo uredno kao i uvijek. Danas je nosio jednostavnu kapu s vozačem i orhideju-žutu prsluk na košulji od oksfordke boje mesa; njegovo glatko ružičasto lice bilo je tako temeljito obrijano da je netko stekao dojam da je okrenut ili pred-pubertalnom dječaku ili muškarcu bez brade. Crna kosa na njegovoj okrugloj glavi bila je polirana do sjaja nekim uređajem.
“Je li se dogodilo nešto što je potreslo Zemlju?” Upitao je u dijalektu Cockneyja, podsjećajući na Dickensovog siročeta, da nikada nije pokušao otići i usvojiti prefinjeniji način govora. "Je li to tako zemljotresno?" Upitao je Teddy, naslonivši se na kožnu stolicu i promatrajući kako joj prolazi, vlažnom i vlažnom Greenpointu, nadstrešnice trgovina - ženski i gospodski brijači, cvjećari, mesari, aluminijske bočnice, mršavi dječaci Bäum, koji je izrastao iz pločnika. "Upravo se dogodilo da sam danas imao vremena."
Ona i Benny su godinama dijelili prešutno znanje da joj je posjet Lewisu bio posao. Lewis nikad nije posjetio Teddvja, a ne, kao što je Teddy sumnjao, zbog snobizma oko svog susjedstva ili okolnosti u kojima je živjela, jer je Lewis bio sve samo ne snob. Razlog tome je što nije želio da ga se podsjeti na Oscara, iako Oscar nikada nije kročio u kuću u Indijskoj ulici. Greenpoint je bio Oscarovo područje i Lewis? Osjećaj Oscara kad je još bio živ bio je kompliciran i u najboljem slučaju pomiješan. Lewis je bio Oscarov odvjetnik i kao takav morao je prihvatiti da je uzet zdravo za gotovo. Veliki umjetnik tretirao ga je kao svojevrsnu posudu za svoj bijes i ljutnju na svijet umjetnosti. (...) U međuvremenu je Lewis bio više-manje potajno zaljubljen u Oscarovu ljubavnicu, koja je bila i njegova tajnica. Sad kad je Oscar mrtav, postao je žrtveni jarac za Lewisa, njegovog béte noira. (...)
Dok su odlazili, zamislila je kako se Lila zaljubljuje u svoj veliki krevet pokraj zgodnog muškarca nekoliko godina mlađih, oboje goli. U njezinoj mašti, Lila je bila bijela Haremssklavin, sjajna, čulna, čulna. (...)
Kad je izašla iz dizala, Lewis je stajao na otvorenim ulaznim vratima. Odmah je izvadio vrećice i gorljivo ih poljubio na oba obraza. Ona i on bili su gotovo iste veličine. Kao i Teddy, Lewis je bio vitak i gotovo je bio potpuno ćelav. Lice mu je bilo mršavo, kutno; i imao je prodorne plave oči, koje su sada smatrale nepogrešivom pohlepom.
"Vi ste zapravo ovdje", izjavio je. "Uđi, uđi." "Nadam se da ste gladni", rekla je, slijedeći ga unutra, oslanjajući se na neizbježan napad klaustrofobije. Lewis je bio stalno zaokupljen preoblikovanjem svog stana, nadajući se da će napraviti mjesta za malo prostora, ali da je on i njegova dugogodišnja dizajnerica interijera Ellen bili uključeni u borbu za njegov kolekcionarski trik iz davnina - džeparaca i uspomena na njegova putovanja, stara izdanja kazališne predstave o kazališnim predstavama, mačje knjige u kurvama, emajlirane zdjele pune papira, strane novčiće, amortizirane karte za podzemnu željeznicu, slogane s kolačićima sudbine, manžete, gomile "besmislenih stvari", kako ju je Ellen nazivala. Čak je i pohranjivao letke koje su na ulicama dijelili prolaznici, te vrijedne vaučere za besplatno ispitivanje očiju, probno članstvo u fitness centru ili ponudu mobilnog telefona s paketom pogodnosti; Na stolu za kavu uvijek je bilo samo desetak takvih letaka. "Jako sam gladan", kaže on uz smijeh. "Ali ne brinite, ako ne bih imao ništa, pretvarao bih se."
Teddy je otišao ravno u kuhinju, jedinu sobu u stanu u kojoj je bilo malo mjesta za kretanje, makar samo zato što Lewis nije kuhao i imao vrlo malo posuđa. Ipak, kuhinjski pult bio je prekriven hrpom starih Sports Illustrateda. "Molim vas pomaknite pornografiju u stranu", naredila je, pruživši mu ruku.
Teddy je raspakirao vrećicu, našao tavu u jednom od kuhinjskih ormarića i malo maslaca u hladnjaku, i počeo rezati paprike, vlasac i kobasice i mlatiti jaja. Kad je omlet bio spreman, izrezala ga je na pola, na njega raširila gustu kiselinu i stavila dvije polovice na tanjur s malom planinskom voćnom salatom. Odvela ju je u blagovaonicu i ubacila jednu hrpu pošte koja je ležala na Lewisovoj posudi. Stavila je drugi tanjur na postolje ispred svoje stolice i sjela.Rezao je srebrno posuđe i stavljao na stol čaše soka od naranče i šalice vruće kave - među svim hrpama pošte, polu čitane knjige i časopise, neobjašnjivu vrećicu željezare i jednako neobjašnjivo osam ili deset istih izrezbarenih maski. Teddy je koristio kremu i šećer dok je Lewis spustio lice preko tanjura i sretno udahnuo paru koja je mirisala na kobasice.
"Prevazišli ste sebe", rekao je. Lewis je volio jesti za svoj život, ali nikad se nije trudio kuhati. Teddy je znao - jednom joj je rekao - da je večerao u malom bistrou na svijećama na aveniji Lexington, ili je ostao kod kuće i zagrijavao unaprijed pripremljena gurmanska jela iz privatne ugostiteljske usluge. Ali ništa, dodao je eksplicitno, nije ništa okusio kao obrok koji je netko pripremio da je volio. Tijekom godina, Teddy je radije ignorirao poticajnu prirodu njegovih riječi; i namjerno nije kuhala češće u njegovoj kuhinji nego dva puta godišnje. Nije bila osobito kućanica - nikada nije bila - i nije htjela romantično ohrabrivati Lewisa, jer bi to odmah stvorilo duboku i intenzivnu vezu s kojom se uvijek bojala, iako nije točno znala zašto , Ionako je mrzila da se ne može natjerati da nauči roštiljati jednostavni filet ili odrezak i brokule. Moj Bože, kuhanje je doista bilo prelagano i Lewis je bio previše pametan da bi jeo bilo u restoranu ili u unaprijed pripremljenim jelima. Osim toga, mogao je unajmiti kuhara.
"Odakle dolaze te maske?" Upita Teddy. "A što je još važnije, zašto su na stolu?" "Bali", odgovorio je Lewis. "Ellen misli da se dobro uklapaju na zid iznad ormarića." "Što je s vrećicom za glačanje?" "Hardver", reče Lewis, cereći se. "Da objesite maske?" Teddy, omlet je divan. "Bilo bi još bolje s chorizom ili talijanskom kobasicom, bilo što začinjeno-začinskim umjesto dimljenim." Lila voli kielbasu, zato sam je i kupio. " - Zašto vas je jutros prenijela? "Jedan čovjek", odgovorio je Teddy. "Upoznala ga je na ulici, a sada očito ostaje s njom." "Sretna", rekao je Lewis Teddvju s jednim od svojih kratkih pogleda. "Sretni." Dopustila mu je da ustukne, kao što je to činila desetljećima. "Doista", rekla je. "Kad će doći Ellen?" Lewis je imao pristojnost da se zbuni. "Znao sam", rekla je. "Zašto bi trebala doći u subotu? Na kraju ćeš biti toliko zauzet da me posjetiš na Greenpointu." "Znate zašto to ne želim", rekao je Lewis. "Uostalom, uvijek ti šaljem Bennyja." "Ne želiš doći jer se bojiš da će se Oscar pojaviti i vikati." "Ne bih volio uopće susresti Oscara, u bilo kojem obliku."
Teddy je pogledao Lewisa. Kao i obično, lice mu je bilo dobroćudno, nedokučivo, bez ikakva nagovještaja o samozatajnom podizanju jednog kuta usta. Nije se povukla za njegovu prividnu lakoću, koja je bila posljedica dugogodišnje pravne prakse pokazivanja spoljne vanjštine izvana, čak iu mirovini; Iza njega, njegove su misli uvijek bile u pokretu, a njegove su emocije uvijek bile u metežu. Kao šef, bio je potajno zahtjevan i manje tajno pun zahvalnosti, u početku samo u smislu Teddyjeve učinkovitosti, takta i integriteta, ali nakon što je njegova supruga iz filmske zvijezde pobjegla s jednim od svojih redatelja, njegovo divljenje je došlo do izražaja i odmah se uhvatilo. njihova ljepota, njihova duhovitost, njihov šarm, njihov fizički izgled.
Kasno jedne večeri, dugo je ostajala u uredu, tražeći razgovor s njim, marširajući u svoj ured, zatvarajući vrata za sobom, a onda slobodno i bez puno buke, govoreći mu da je taj razvoj njegovih osjećaja njezin bilo je teško nastaviti raditi kao njegova tajnica. Lewis ju je pitao je li Oscar i ona imala bilo kakve odnose, rekla mu je da je taj odnos postojao mnogo godina, i bio je spreman predati ga jednom od svojih kolega i zaposliti novog tajnika, kao što je bio u tim okolnostima nije bilo moguće surađivati. Njihovo prijateljstvo trajalo je godinama, nesmetano romantičnim komplikacijama, iako je samo Lewis morao dokazati svoju strast prema Teddyju koji je pragmatično rastao izvan svoje žudnje. "Uzmem što više od vas," rekao joj je više puta. To je sigurno zadovoljilo određene potrebe oboje.Činjenica da je čovjek inteligentan i uspješan kao što je Lewis odlučio proždrijeti sebe desetljećima nakon Teddvja, njegovog bivšeg tajnika, nije imao smisla, osim ako se ne uzme u obzir mogućnost da preferira jednostrano ljubavno ponašanje prema prljavom bračnom kaosu. (...)
"Pitam se," reče Lewis, "jesam li vam odjednom postao neodoljiv, sad kad vam je Lilin novi ljubavnik provokacija." "Samo pitaj, samo pitaj", rekao je Teddy. "Ne mogu ne primijetiti da vi iznenada stojite na mom pragu uz zavodljivu hranu." "Kielbasa je zavodljiva?" "Izuzetno zavodljiv", odgovorio je Lewis. Na njezino iznenađenje, Teddy je shvatio da ne zna što da kaže. - Shvaćam to kao da - rekao je Lewis, pozorno je proučavajući. Teddy mu je vratio pogled. "Kupila sam Kilbasu za Lilu", rekla je nakon nekog vremena. "Teddy", rekao je Lewis. "Zar ćeš doista otići u grob bez da zamijeniš Oscara?" "U grob", kaže Teddy smijući se. Ustala je i počela lutati po sobi. "Zašto spominjete moj grob, od svih mjesta?" (...) "Pa", rekao je Lewis. "U posljednje vrijeme mnogo sam razmišljao, koliko sam blizu groba." "Jeste li doista bili sami svih tih godina otkako vas je Debora ostavila?" "Ne", rekao je Lewis, gledajući je u oči. "Imali ste djevojke?" "Imala sam žene." "Sve ove godine koje poznajemo", rekao je Teddy, "nikad nisam znao jesi li imao nešto poput Rendezvousa." "Naravno, pretpostavljaš da ti sve govorim." "Naravno", reče iznenađeno. "Pa, ja ne." "Jeste li upoznali ženu ili cijelu grupu žena?" "Kakve to ima veze?" "Znatiželjan sam." "Tijekom godina sam se s raznim ženama povezao s njima, kako kažu." "Ellen?" Upita Teddy. Ellen nije odgovarala Lewisu, pomisli Teddy; bila je tako lukava i bezobrazna. "Pa, to bi bilo moguće da sam htjela." "Ali ti to nisi htjela." "Ne još", odgovorio je. Ton mu je bio vedar, dosadan i nježan. "Ljubomoran si!", Zadovoljan je rekao Lewis. "Na Ellen? Oh, ma daj, kako si se mogla zaljubiti u Ellen?" "Tko kaže da se morate zaljubiti?" Ona zakoluta očima. „Torta?” "Torta", ponovio je Lewis kad je Teddy ušao u kuhinju. Vratila se s dvije tanjure i uvela Lewisu. "Jutros svježe pečena", rekla je. - Kako ostaješ tako tanak kad toliko jedeš, Teddy? - upita Lewis. "Ideš li u kupaonicu nakon večere i staviš prst u grlo?" "Naravno da znam", rekla je sjedeći. "Kakav gubitak." Lewis je zagrizao. - Kolač je dobar. "Naravno da jest." "Kuhaj dobro?" "Je li ovo jedina kuharica za koju ste ikada čuli?" "Ima li još kakvih kuharica?" Na trenutak su jeli u tišini. "Teddy", rekao je Lewis i odložio vilicu na stranu. - Mislim da je vrijeme da zajedno odemo u krevet.
Teddy se ugušio na komadu smeđe glazure. "Misliš da je to stvarno nešto?" Pogledao ju je prodorno. "Čuli ste što sam rekao." Kašljući joj je mahnuo. "I uništiti naše prijateljstvo?" "Rado bih uništio naše prijateljstvo ako bi to značilo da idem u krevet s tobom." Povratila je kontrolu nad dušnikom. "Dobri Bože", rekla je, raščišćavajući grlo. "Što je ušlo u tebe?" "Razgovor o grobu." Nasmijao se. "Što moramo izgubiti?" Teddy se nasmiješio nedokučivim pogledom. Sat iza nje glasno je otkucao u tišinu-tik-tak, tik-tak-šupljinu, koščatu krpelj, previše prikladnu da bude umirujuće. (...)
- Planiram put u Toskanu - reče Lewis. "Želite li poći sa mnom? Pozvani ste." "Kada?" Željno upita Teddy. "Studeni, prosinac, kad god želiš." "Zašto planirate ovo putovanje?" "Da te natjeram da pođeš sa mnom." "Oh, Lewis", rekao je Teddy. Uzdahnula je. "Znaš da te volim, znaš da te smatram najboljim čovjekom na svijetu." "Osim vašeg unuka", usprotivio se Lewis, kao da bi se prisilio da ne bude presretan zbog komplimenta, jer to može biti odvod. "On je tri." "I Oscar je mrtav." - Ti si daleko bolja osoba nego što je Oscar ikada bio. "To je istina", rekao je, a plave su mu oči bljesnule, "ali što je za mene zagonetka ... ne moram to reći, moja žena me je ostavila zbog pravog propalice, a vi ste voljeli Oscara." Teddy je na trenutak zurio u Lewisa. "Pitam se zašto", konačno je rekla. "Čini se da žene misle da su šupci neodoljivi", rekao je Lewis. "Darwine, pretpostavljam, želiš da budeš odveden na svoje mjesto, tretirajući se pomalo ponizno, jer onda znaš da si s alfa mužjakom."Ne osjećam potrebu da vas upućujem na vaše mjesto ili da vas podjarmim, a to je očito krajnje neuobičajeno. Ipak, ja sam vjerojatno alfa muški tip. Jednostavno mi nije stalo do bubnjanja protiv mojih dlakavih prsa i zvuka kao što je Oscar učinio. "" Prilično si lukav za starog tipa ", rekao je Teddy nasmijavši se." Možda Ellen želi putovati u Toskanu. "" To mi se sviđa. Većina ljudi naše generacije nema pogled na žene. "" Pa, one lijepe, naposljetku, imamo dovoljno vremena da vas detaljno proučavamo, a da nam oči ne budu zamagljene nedavnom vezom. "" Zar niste rekli da imate žene? "I ja sam imao", reče nedvosmisleno, "nisam redovnik." "Zašto se više nisi zaljubio?" To je istina. "" Nitko nikada ne konzumira nikoga tako dugo. Htjela si tugovati. "" Nisam to nužno uživala ", rekao je, gledajući jedni druge" Lewis ", rekao je Teddy," Teddy. "Pokušala je nešto reći, ali uzalud, pa je samo čvrsto odmahnula glavom. “Malo sam zbunjena.” “To je nešto novo.” Teddy je ustao i otišao do Lewisa. “Ustani”, rekla je. “Želim nešto pokušati.” Ustao je, gurnuo stolicu svojim. Nagnula se i pogledala prema njoj, gledajući ravno u njegove oči i stavljajući ruke na njegova ramena. "Plesite malo sa mnom", reče ona. "Što smo mi, starče?" stavio je jednu ruku na njezin struk, a zatim podigao drugu i maknuo joj ruku s desnog ramena, počevši je voditi u umjerenom fokstrotu, još uvijek gledajući jedno u drugo, a oči su joj se približavale. Premladi se za to ", rekao je Lewis." Umjesto toga, napijmo se. "" Samo pleši sa mnom "Želim osjetiti tvoju ruku oko sebe", rekao je Teddy krhkim glasom. Lewis je stavio obraz na medvjedi i odlučno plesao s njom u dnevnu sobu. "Ovdje je rakija", rekao je. "Opčinite me", rekla je. "Mi smo likovi iz starog filma." "Piju viski u starim filmovima", rekao je Lewis.
Teddy se naslonio na njegovu glavu i osjetio zadovoljavajuću poznatu tvrdoću druge ljudske lubanje na njezinoj. Pjevušila je melodiju starog ljubavnog filma. "Barem ćete pogoditi bilješke", rekao je Lewis. "Moglo bi biti i gore." Zatim je okrenuo glavu i poljubio je ne prekidajući njezin ples.
Prestala je pjevušiti i prestali su plesati. Ljubljenje Lewisa bilo bi čudnije, ali umjesto toga, osjećao se kao nešto što je trebalo odgoditi. Zna što radi, pomislio je Teddy iznenađeno. Usta su mu bila jasna i osjetljiva. Nije zamišljala da će biti tako; zamišljala je da je ili jezik preglava ili da će mu se usne osjećati suho i ravnodušno. Umjesto toga, usne su mu se osjećale živima i uzbudljivima kao da plešu ustima; jezik mu se jedva čuo, zadirkivao ju je. Njihova su tijela strasno stisnuta, istim pritiskom, istom željom. Odjednom je bila toliko uzbuđena da jedva stoji. Počela se smijati, prilično impulzivna i iznenađena nego zabavljena. "Lewis!" "Pokušao sam ti reći", rekao je. "Sada idi u krevet."
U svojoj je spavaćoj sobi grebala po njegovoj odjeći. Stajao je ondje, smijući se sebi, pomažući joj dok ga je svlačila. Zatim je skinula svoju odjeću i srušili se na krevet, goli i zagladili. Svjetlo koje je sjalo kroz prozor njegove spavaće sobe bilo je vedro i jasno, vidjela je svaku sijedu kosu na njegovim prsima, svaki mali zub i pregib na tijelu, i znala je da može vidjeti njezinu, ali su oboje još uvijek vitki i u dobrom stanju. Njihova su tijela izgledala dobro zajedno, poput skupa. Oboje su izgledali mnogo bolje nego što je očekivala. Njegova su bedra bila mišićava, njegovi bokovi bili su nagnuti, trbuh mu je bio ravan s lijepom malom krivuljom poput dječaka. Omotala je ruke i noge oko sebe, nježno ga držeći, pogledavajući u plave, strastvene, uvijek smiješne oči, zadivljene koliko ga je dobro poznavala s jedne strane i koliko je to uzbudljivo u isto vrijeme. Koža na njezinom tijelu bila je topla i baršunasta; kosa na njegovim prsima i nogama trljala se po njezinoj mekoj koži, zbog čega je osjećala iznimno ugodne male električne šokove posvuda.
"Zdravo, mornaru", kaže ona. "Zdravo, ljupko", prošaptao je. "Trebao si to učiniti prije dvadeset godina, tako da sam ti mogao dati pravu erekciju." Uzeo je njegov penis u njegovu ruku i pogledao ga, bio je dovoljno težak za njezine namjere i savršeno oblikovan. Tvoj penis je lijep ", rekla je zadovoljna." Trebao si me upozoriti! "Na trenutak je šutio, držeći glavu između njezinih grudi i treseći od smijeha.Potom ju je pogledao i rekao s nestašnim osmijehom koji nikad prije nije vidio. "Trebao sam te upozoriti na moj kurac." I ona se nasmijala, a onda dugo nisu imali što reći jedni drugima.
Odlomak iz: Kate Christensen "Feldmanove žene". (B: Kristina Lake-Zapp, 352 str., 16.95 eura, Droemer)
Intervju: Kate Christensen na knjizi "Feldmanove žene"
