Odmor na Almu
Samo krave i ja: iz Wasserngrata iznad Lauenentala, možete gledati dolje na svijet kao da vas se ne tiče.
Odakle ona dolazi, ovaj djetinjski bijes? Moje grlo se osjeća kao zamršeno, moje srce lupa. Suze su u mojim očima. Dobro da me nitko ne vidi. I to samo zbog nekoliko krava, koje nisu htjele onako kako ja želim. Prošlo je devet, hladno jutro. Sjedim na stijeni oko 1900 metara nadmorske visine. Kuhajte u meni. Oko mene tišina, livade, vrhovi. Iznad mene je nebo. Ispod mene, u dolini, na pošumljenoj planinskoj padini, a iznad ruba šume hrpa drvenih kuća: Gornji Brüeschen, alpska u švicarskoj Saanenlandu, gdje sam tjedan dana gost.
Alp je vlastiti svijet, nedaleko, ali svjetlosnih godina udaljen od otmjenog skijališta Gstaad, izvan dosega automobila. Posjetitelji moraju svladati posljednje metara visine pješice. U 200-godišnjim zgradama nalazi se nekoliko štala, "chuchi" s otvorenim ognjištem, nad kojim se objesi bakreni "kessi", "Stübli" s kaljevom peći, dvije spavaće sobe i, u neiskorištenom štalu, tuš. S "Bähnlijem", drvenim sanjkama koje visi s vitla, kruhovi od sira napravljeni na alpi prevoze se niz padinu i uzdižu hranu. Struja je dostupna u jutarnjim i večernjim satima po jedan sat, kada radi dizelov generator, s kojim radi uređaj za mužnju.
Volim planine. Zato što su toliko velike da se u njihovoj prisutnosti možete osjećati maleno, a da se ne stidite. Kad sam prije pet dana stigao u ovu samoću s koje se može gledati dolje na svijet kao da se ne bavi njegovim poslom, padala je kiša. Vrhovi su nosili oblake sive boje, kuće potonule u maglu i blato. Zadrhtala sam i pomislila: Ovdje ne želim tako brzo otići.
U međuvremenu, vrijeme je bolje. Posljednjih nekoliko dana proveo sam u istom ritmu da se svakodnevni život na alpi - neka vrsta ljetnog kampa za krave - pretvara: ustani u 7.30. Doručak s Danielom, tvorcem sira i njegovom pomoćnicom Bettinom. Popnite se kako biste doveli mliječne krave u konjušnicu, provodeći noći na planinskim livadama, gdje se hraniti energično navečer i rano ujutro. Mužnje. Sir: Zagrijte jutro s večernjim mlijekom od dana prije preko vatre. Dodajte bakterijsku kulturu i laboratorij. Pričekajte da mlijeko "proguta", želatinastu masu. Okrećite "gutljaj" i izrežite sa "harfovima od sira" dok se sirutka ne smiri, u kojoj plutaju "lom" - bijele mrvice, koje se nakon dugotrajnog miješanja, čekanja i grijanja s lanenim platnima iz kotla, stisnu u okrugli oblik pod drevnim drvenim prešama formirati se u kruh od sira. Između, ručak. Redovito okrećite sireve, povlačeći oblik sve bliže, tako da idućeg dana izvuče što više tekućine prije nego ih stavite u solnu kupku. Obrišite kuhinju iz koje ćete ući u štalu i zamagliti maglu najkasnije poslijepodne. Šetnja oko planine, sjedenje na popodnevnom suncu, čitanje. Ponovno mlijeko. Mucking. Večera. Za desert, uzmite dalekozor i promatrajte divokoza. Popijte, popričajte, igrajte karte. Spavaj poput kamena.
A tko to čini? Pa, tko ste vi? Već prije nema večere
Samo jedna duga šetnja Učinio sam od mog dolaska. U početku, to je bila mješavina znatiželje i ljubaznosti što me natjeralo da provedem dan na alpu, kuhajući, pomažući u štali. Daniel i Bettina se trude od jutra do večeri, živim s njima pod krovom, jedem s njima za stolom - a da ne počnem s time, to mi se činilo neprikladnim. Trećeg dana zaboravio sam razmisliti što mogu učiniti. Bio sam tamo, gdje svi koji odu na odmor u planinama žele ići: gore na planinu. Bilo je mnogo posla na ovoj planini. Ne morate brinuti o tome kako ispuniti dan, izgubiti sve ambicije, vidjeti što je više moguće, iskusiti. Samo obavite posao koji treba obaviti, s rukama umjesto s mozgom, s životinjama umjesto s računalima, u vjetru i vremenu.
Četvrtog dana sam, naravno, vezao stolicu za mužnju. Prestao sam misliti na nešto sklisko kad sam uzeo sise Huldija, Elvire ili Flavije u moju desnu ruku kako bih ih "lizao": da donesem mlijeko rukom, tako da se sisao ukočio i da stavite posuđe za mužu. Stavio sam obraz na tijela životinja, udahnula njihov miris i nije se trznula kad je životinja pokraj mene ošamarila svoj gnoj na podu.
Nisam tip koji napušta školu. Ipak, petog dana, uhvatio sam sebe kako razumijem Bettinu, koja je sa 23 godine prestala raditi kao carinik i preselila se iz grada u planine. Bilo je to 1999. godine, godine kad je Daniel imao 20 godina, a prvi put je Käser otišao u Alpe i tražio nekoga tko bi mu mogao pomoći. Očevi Bettine i Daniela bili su prijatelji, Bettina nije imala što raditi, pa je prihvatila posao kao "poznavatelj". Ljudi su govorili: "Unterländerin" na Alpima? Čak i sa mlađim muškarcem? Nitko joj više ne sumnja. To je sedmo ljeto kada s Danijelom na Alpi radi sedam dana u tjednu, od jutra do noći, čak i uz groznicu: "Nema bolesti, životinje se moraju zbrinuti." Ostatak godine radi u hotelima ili čisti kolibe koje pripadaju nekim bogatim ljudima iz cijelog svijeta. Ima mnogo manje novca nego prije, a mnogo je sretnija: "Navečer znam što sam učinila." Samo da ima dečka u dolini i još uvijek provodi ljeto s Danielom, a mještani još uvijek smiješni: "Jedan čovjek za ljeto, jedan za zimu!" Netko vjeruje da Bettina, kada kaže da joj nije stalo: "Glavna stvar, moj prijatelj mi vjeruje."
Ovog ljeta ima 73 stoke od osam farmerakoji opskrbljuju Daniela i Bettinu. 27 od njih daju mlijeko, od kojeg dva proizvode dan za danom "alpski sir". Turisti u dolini ne vole kupovati sir jer sadrži posebno veliku količinu nezasićenih omega-3 masnih kiselina, već zato što ima okus originalnosti: sir se proizvodi ručno, umjetnost sira prenosi se s koljena na koljeno. Prije Daniela bio je njegov otac, poljoprivrednik koji je ljeti nakon ljeta proveo oko 100 dana "z 'Bärg". Daniel je već sjedio kao dijete u Resopaltischu, gdje jedemo. Vjerojatno su se već nalazile ploče i lonci koji se gomilaju pored sudopera dok netko ne pronađe vremena za ispiranje. Svjetla na baterije, koja vise ispod drvenog stropa i šireći hladno svjetlo, spadaju među inovacije koje je Daniel uveo. Trebalo mi je nekoliko dana da se usudim pitati za svijeće. A kad sam stavila cvijeće na stol koji sam pokupila, Bettina upita: "Pa, ima li što za slaviti?" Za Bettinu i Daniela Alpe nije mjesto rustične udobnosti o kojoj sanjamo kad pomislimo na planine. Jednostavna je: radno mjesto.
Na planini nema stresa u slobodno vrijeme. Program je fiksan. Ujutro popijte mlijeko i nosite mlijeko. Sir za ručak. Mlijeko i opet jesti u večernjim satima: sirevi od sira s Bettinom i Danielom
Jedina stvar na koju se ne mogu naviknuti je hladnoćakoji se uvuče u kuću s tamom. Prema kalendaru, još uvijek imamo ljeto, ali na toj visini termometar je već prilično nizak noću: u kuhinji je jučer navečer bilo 12 stupnjeva. Spavam pod teškim poplunom u spavaonici pod poplunom. Kad se probudim noću, mislim, "Ne idi u kupaonicu!" To bi značilo: tražiti baterijsku svjetiljku, oguliti je od hladnoće, uvući u čvrste gumene čizme, gaziti kroz sranje u šupu u kojoj se nalazi smetište. Od klozeta, kroz pukotine između drvenih letvica, može se vidjeti mjesec koji stoji bijeli preko crnih planina.
A sada sjedim na stijeni, zavijajući od bijesa. Pogledam Alp, u Bettinu kako izlazi iz štale. Ona pogleda planinu da vidi gdje ostaje "Chüe". Zamišljam je kako se mršti, kao što to uvijek čini kad joj se nešto ne sviđa: krave nisu tu. Pobjegli su. Pobjegli su od mene. Potrčao sam, posrnuo, sjeo na stoku, povikao, mahao štapom. Krave su me gledale širokim očima, kao da su se sažalile na jadnog luđaka koji je skakao pred njima. Zatim su polako krenuli u šumu gdje zvone zvona. Mogu krave. Bettina me može vidjeti. Prije svega, Daniel me poznaje!
Kao i svako jutro, popeo sam se uz njega kako bih tražio krave. Kao i uvijek, trčao sam jer sam se želio spasiti jer moram ići ukorak s njim. Kao i uvijek, sustigao me je prije cilja i bacio mi taj pogled, u kojem, osim lukavoj ljubaznosti, bljesne nešto poput zabavnog izrugivanja: on je čovjek koji upravlja stazom od kolibe do gornje granice pašnjaka za četiri minute. , Ja sam žena koja zaustavlja svakih deset koraka kako bi uzdahnula. On je 27-godišnji automehaničar koji radi u radionici tijekom proljeća, jeseni i zime, a ljeti na Alpu, koji želi ići u Meksiko kako bi naučio španjolski. Onaj koji još uvijek želi puno iskustva prije nego što preuzme očevu farmu. Ja sam 36-godišnjak koji je pobjegao iz svakodnevnog života na planini. On je prirodni dječak koji popravlja ograde, siječe drveće i grmi planinu na terenskom motociklu.Ja sam stanovnik grada koji kupuje sireve u supermarketu i krave ih ne shvaćaju ozbiljno. "Ne mogu to učiniti", rekao sam kad mi je rekao da vozim životinje u konjušnicu jer je želio nastaviti penjanje kako bi provjerio telad i mlade koji provode ljeto vani. "Već jesi", odgovorio je, i tu je opet bio onaj bljesak u očima.
Poletan: proizvođač sira Daniel Hauswirth s jednim od kruhova od sira koji sam pravi na alpu. Na sanjkama se spuštaju dolinom
Prekjučer sam tražio s njim lisičarke i vrganjNakon toga smo otišli do grebena gdje je iz ranca izvukao pivo. Sjedili smo na suncu, sjene oblaka pomicale su se iznad polja gromada ispred nas. Daniel mi je pokazao vodovodnu cijev, koju je položio sa svojim ocem i bratom iz bočne doline u Alpe, jer vlastiti izvor Gornje Brüşchene ne pripada. Tiho sam mu zavidjela ovakvim životom, u kojem se ne mora pitati smisao njegova djela, jer se sastoji od prirodnih potreba. Ali sada, u ovom trenutku na stijeni, moj pokušaj da uđem u moj svijet izgleda mi kao malo, blesavo laži. Laž koja je otkrivena zato što su je krave vidjele. Krave su primijetile da se samo pretvaram da ne govorim njihov jezik, da se osjećam glupo kad kažem "Hü Chüü!" nazvati. Suprotno svim razlozima, osjećam se ponizno - kao dijete koje mora raditi za zabavu odraslih na zadatku koji mu ne odgovara. Pa čekaj, mislim i ustaj, zaustavi Heidi! Od sada sam samo ono što stvarno jesam: sjeverno-njemački turist.
Kad stignem dolje, Daniel i krave su već u štali: Pronašli su svoj put sami. Vrlo smiješno. Idem u kuhinju i počnem kuhati. Danielove oči bljesnu, on ništa ne kaže. Kasnije me pita želim li pomoći s sirom. "Ne", kažem, "i odmah sam vam rekao da me krave ne slušaju." Dođite u Hamburg, mislim. Daniel se smije. I ja se smijem. Sjedim ispred štale i gledam planine. Sutra ću otići. Prvi put se radujem što ću morati ići kući. Popodne Daniel odlazi u dolinu. On pita treba li oprati moju odjeću. "Nije potrebno", kažem. "Vaše stvari mirišu na kravu", upozorava on. Odmarajem: "Neće biti tako loše." 24 sata kasnije, moja djeca padaju u moje ruke. Prva stvar koju moj sin kaže je: "Smrdite!" Kod kuće odmah skidam jaknu. Stavljam nos u nju prije nego što ga ubacim u stroj. Zatvaram oči. Jakna ne smrdi, mislim, miriše. Nakon Flavije, Huldija, Elvira, Lise i Edelweissa.
informacije o putovanju
Alpe Brüeschen udaljen je 1800 metara iznad općine Lauenen u švicarskoj Saanenlandu u blizini Gstaada i, kao i sve alpe, obrađuje se samo ljeti. Krajem lipnja goveda se do sredine rujna dovezu na planinske livade. Daniel Hauswirth pretvara mlijeko u "alpski sir" - sezonski specijalitet koji se također proizvodi u drugim alpskim regijama, a ne brkati s "planinskim sirom", koji se proizvodi tijekom cijele godine u dolinama. Gosti mogu živjeti i raditi na planinskim pašnjacima, a na zahtjev postoje i šetnje, vožnja divljači ili biciklističke ture. Od oko 60 eura / dan, pet noći uključujući puni pansion i putovanje za 286 eura, djeca do 12 godina samo po dogovoru. 00 41/79/244 80 87 ili putem Turističke zajednice Gstaad / Saanenland, CH-3780 Gstaad, tel. 00 41 / 33/748 81 81, www.gstaad.ch
Popnite se od kolibe do kolibe, popnite se na vrhove, prošetajte livadama i planinskim pašnjacima - najbolji savjet za one koji žele ići visoko
Švicarski alpski klub. Za smještaj u Švicarskoj odgovoran je lokalni Alpski klub - on će izdati "tražilo za kolibe" za sve planinarske regije, kao i popis planinarenja i penjanja u ljetnim i zimskim mjesecima (CH-3000 Bern 23, Tel. 00 41/31/370 18 18, Fax 370 18 00, www.sac-cas.ch).
Austrijski alpski klub. Pruža dobar pregled planinarenja i pješačkih tura, useljivih koliba i događanja oko austrijskih planina (Wilhelm-Greil-Str. 15, A-6010 Innsbruck, tel. 00 43/512/595 47, Fax 57 55 28, www. alpenverein.at).
Njemački alpski klub. Obiteljsko planinarenje u Bavarskoj, tečajevi penjanja za hrabre ili "Obilazak tjedna" (Von-der-Kahr-Str. 2-4, 80990 München, Tel. 089/14 00 30, www.alpenverein.de).
Njemački planinarski savez. Staze, smještaji, karte, regije i mnogo savjeta za planinarenje (Wilhelmshöher Allee 157-159, 34121 Kassel, tel. 05 61/93 87 30, Fax 93 87 310, www.wanderverband.de).
HMS iznajmljivanje kućica. 300 kabina i brvnare od jednostavnih do luksuznih u Njemačkoj, Austriji, Francuskoj, Italiji i Švicarskoj. Posebni zahtjevi kao što su sauna ili jamstvo za snijeg su uključeni (Feldkirchner Str. 114, A-9020 Klagenfurt, Tel. 00 43/463/550 80, Fax 550 80 19, www.huetten.com).
ASI alpska škola Innsbruck. 150 planinarskih destinacija u cijelom svijetu, od višednevnog pješačkog koliba u Alpama do obilaska planine Troodos na Cipru. Sve vođene šetnje (U tišini 1, A-6161 Natters, Tel. 00 43/75 12/54 60 00, Fax 54 60 01, www.asi.at).
Europa planinarenje hoteli. Ako pravilno hodate, također morate dobro spavati. S ovim pružateljem usluga svakako možete pronaći pravi smještaj (PF 100, A-9773 Irschen, Tel. 00 43/47 10/27 80, Fax 278 08, www.wanderhotels.com).
Rezervirajte savjete za pripremu i praćenje
Planinarenje. Mala filozofija strasti. Knjiga prijatelja putujuće nakaze Franka Gerberta, koji opisuje i objašnjava njemačku strast za planinarenje na vrlo zabavan način (dtv, 7,50 eura). obitelji planine - malo drugačiju planinarsku knjigu. Mirjam Hempel je okupio 39 obiteljskih izleta kroz Bavarske Alpe, Tirol i Zemlju Salzburger sa slikama, informacijama i pričama o svakoj regiji. Praktična: popis osvježavajućih napitaka i kupanja te atrakcije na svakoj turneji (blv, 17,50 eura). Sanjajte staze od kolibe do kolibe. 15 hoda od kolibe do kolibe u Alpama, jedna ljepša od druge. Mark Zahel predstavlja klasike, savjete i novodizajnirane rute, te zato što je tu mnogo sjajnih fotografija, želite odmah početi (Bruckmann Verlag, 45 eura).
